Ptice umiru pjevajući -

Ptice umiru pjevajući

U zadnjim danima prošlog mjeseca, samo dva dana prije svog 91. rođendana, od posljedica moždanog udara preminuo glumac Richard Chamberlain. Slavu je stekao ulogom Dr. Kildarea u istoimenoj seriji, a u zvijezde ga je lansirala uloga svećenika Ralpha de Bricassarta u seriji ”Ptice umiru pjevajući, ekranizaciji poznate knjige ”The thorn birds” autorice Colleen McCullough.

Richard Chamberlain jedan je od najupečatljivijih glumaca dvadesetog stoljeća koji je pažnju pljenio ne samo svojim izgledom, nego i talentom koji je bio zadivljujući.

Njegova životna priča nije ni blizu glamurozna kao imidž koji je imao tokom cijele svoje karijeru. Štoviše, iza glamurozne fasade skrivao je tajnu zbog koje se bojao da će mu karijera biti uništena, jer takav je Hollywood, nemilosrdan prema ljudima koji se ne uklapaju u narativ (isto kao i danas). Teret koji je nosio doveo ga je do usamljenosti i velike emocionalne boli jer je bio prisiljen voditi dvostruki život.

Unatoč materijalnom uspjehu, bol zbog skrivanja svoje prave prirode uvijek je bacala sjenu na sva postignuća, pa mu je karijera bila mač s dvije oštrice; koliko god da je imao satisfakciju zbog osobnih uspjeha, toliko mu je agonija zbog skrivanja bila snažnija.

Gdje je Richard naučio da nije dovoljan, ni dobar takav kakav jest i da kroz pokazivanje sebe bez filtera može samo nagrabusiti?

Richard je odrastao u disfunkcionalnoj obitelji koja je svu silu upotrijebljavala da održi lažni sjaj. U svojoj srži, ta obitelj se raspadala. Majka Elsa bila je glumica i pjevačica koja je svoje talente ostavila sa strane kako bi se posvetila obitelji i mužu alkoholičaru.

Mislim da je ovo plodno okruženje za razvijanje programa koje je Richard njegovao većinu svog odraslog života: nisi dovoljan takav kakav jesi i biti ćeš odbačen zbog onoga što jesi, ako se usudiš to pokazati.

Zahvaljujući majčinoj podršci, umjetnost je vrlo rano ušla u Richardov život. Najviše u obliku slikarstva kojem je bio vrlo posvećen u ranijoj dobi.

Kao dijete, Richard je bio izrazito povučen, sramežljiv, uplašen i nesiguran, ali nakon odsluženja vojnog roka nešto se u njemo prelomilo i odlučio je živjeti.

Nakon povratka iz vojske ostavio je slikanje, posvetio se glumi, a na svjetlo dana izašli su i drugi talenti, poput glazbe; pjevao je i svirao razne instrumente.

Nakon uspješne serije Dr. Kildare, 1968. godine preselio se u Englesku i mali ekran zamijenio je kazališnim daskama.

Njegova sposobnost da se prebaci s filma na kazalište, na mjuzikle, na glazbu, pa opet na film dokazala je da temelj njegovog uspjeha nije izgled.

Bio je izvođač izuzetne dubine.

Kroz serije ”Shogun” i ”The thron birds” postigao je veliki uspjeh. Richard nije samo glumio, već se transformirao u glavnog lika vodeći publiku na putovanje koje im je u svijesti ostalo još dugo nakon što bi se ekran zacrnio. Njegove izvedbe hvaljene su zbog iskrenosti, autentičnosti, emocionalne težine i jednostavnog načina povezivanja s gledateljima kroz generacije i kulture.

Osim glume, zanimala ga je književnost što je najviše došlo do izražaja kada je počeo pisati svoju autobiografiju koja je izašla 2003. godine i označila kraj jedne ere u njegovom životu.

U svojoj autobiografiji ”Shattered love” (Slomljena ljubav) suočio se sa stvarnošću života provedenog u tajnosti. Njegova odluka da progovori nije bila samo čin osobne katarze, već prijeko potrebno iznošenje istine o Hollywoodu koji je mnoge prisiljavao (i dan danas ih prisiljava) da budu ono što nisu kako bi dobili uloge, te imali uspjeh i razvoj u svom poslu.

Odluka Richarda Chamberlaina da svijetu otkrije svoju homoseksualnost oslobodila ga je agonije koju je godinama proživljavao zato što je znao da vodeći ljudi filmske industrije neće dozvoliti da jedan gay dobije glavnu ulogu zavodnika ili alfa mužjaka. Znao je da bi njegova karijera stala ako bi javno izašao sa svojom istinom.

”Još je puno homofobije u društvu. Glumac koji želi glavne uloge ne smije reći da je homoseksualac jer mu to sigurno neće pomoći da ih dobije. Žene je uvijek fascinirala ta uloga svećenika i zabranjena ljubav. Zato su i bile oduševljene sa mnom, ali imam i ja pravo na zabranjenu ljubav. Oduvijek sam znao tko sam i smatrao sam to dijelom svoje intime. Nisam odbacivao sebe, barem ne u zrelijoj dobi, ali nisam ni htio da svi znaju. Probao sam poljubac s prijateljem i tada sam otkrio da su mi žene nebitne” – izjavio je Richard nedugo nakon što je izašla njegova autobiografija.

Nakon mnogo godina hrvanja sa svojim identitetom, odlučio je svijetu otkriti svoju tajnu. Trenutak je pažljivo odabran, vrlo strateški. Nije ugrozio svoju karijeru tim činom. Dapače, napravio je to u svojoj 69. godini kada su već sve važnije uloge bile iza njega. Bilo je to otkrivanje dijela sebe kojim je pokazao da je prerastao uloge koje su od njega zahtijevale održavanje određenog imidža u javnosti.

Richard Chamberlain privatno je bio tragaoc za smislom; čovjek koji je neprestano težio dubljem značenju izvan svjetla reflektora.

Njegovo duhovno putovanje bilo je jednako duboko kao i umjetničko. U srži njegovih uvjerenja ljubav nije bila samo emocija nego vječna sila, nešto što je nadilazilo materijalnu stvarnost. Vjerovao je da treba ići dalje od površnih učenja i ulaziti duboko u filozofiju i religiju kako bi pronašli istinu i smisao o našem postojanju na Zemlji.

Za Richarda je potraga za znanjem bila cijeloživotni pothvat. Promovirao je čitanje, učenje, proučavanje raznih religijskih i filozofskih djela kako bismo otkrili uvide koji su u skladu s našim osobnim vrijednostima. Njegov pristup bio je metodičan; hvatao je bilješke, analizirao ideje, nastojao istinski razumjeti lekcije koje bi mogle oblikovati njegovu percepciju života.

U svojim kasnim šezdesetima Richard je doživio spoznaju toliko duboku da je promijenila čitavo njegovo biće. Taj trenutak spoznaje doživio je u svom domu čitajući knjigu. Rekao je da je taj trenutak bio kao da je anđeo ušao u njegov prostor i ispred njega donio svu istinu koju je dugo unutar sebe osjećao, ali je nije potpuno prihvatio. Radilo se o njegovoj seksualnosti, temi koja mu je bila toliko komplicirana i opterećujuća, a nakon te spoznaje postala je jednostavna i obična kao i bilo koja druga činjenica koja definira i potvrđuje njegovo postojanje. U tom trenutku spoznaje, ogromna težina se rastvorila. Postao je slobodan. Oslobođen od tajnovitosti, straha i iscrpljujuće glume da je netko tko nije. Bio je to prijelomni trenutak na njegovom duhovnom putovanju koji je preoblikovao ne samo njegovo razumijevanje sebe, nego i njegov pogled na život.

Chamberlainova duhovnost oduvijek je bila sidro koje je vodilo njegove osobne i profesionalne izbore. Njegova uvjerenja, duboko ukorijenjena u ljubavi i samootkrivanju, dala su mu hrabrost da se nosi sa svim teretima slave dok je tražio unutrašnji mir, ali posljednjih godina njegovo je putovanje krenulo izazovnijim smjerom, pa je tako puno odvažnije i glasnije isticao važnost toga da se glumcima homoseksualnog opredjeljenja ne uskraćuju uloge zbog dogmi koje vladaju o toj temi.

Richard Chamberlain je, kao i lik svećenika Ralpha kojeg je utjelovio u ekranizaciji knjige ”The thorn birds”, bio izrazito duhovan čovjek koji je cijeli život čuvao jednu tajnu i bio razapet između svjetovne i duhovne ljubavi.

Centralna tema romana je odnos između Meggie Cleary koja je kao jedina kćer u obitelji uvijek bila u sjeni svoje braće i gladna očeve pažnje, te ambicioznog svećenika Ralpha koji je rastrgan između ljubavi prema Maggie i predanosti Bogu.

Meggie i Ralph se upoznaju u vrijeme kada ona ima samo devet godina, a on dvadeset i sedam. U početku priče Meggie je očarana Ralphom, dok Ralph postaje iznimno zaštitnički nastrojen prema njoj. Kako Meggie postaje žena, njihov odnos postaje sve složeniji. Sasvim je jasno da Ralph želi praktično-romantičnu vezu s Meggie, ali njegov zavjet celibata kao svećenika zabranjuje mu to. Meggie je imala snažnu povezanost sa svećenikom od djetinjstva, a kako je odrastala ta povezanost je dobila potpis i pečat od Kupida.

Odavno već imam teoriju o glumcima. Nigdje to nisam pročitala i ne znam postoji li takva teorija. Ako znate za službenu verziju ovoga što ću napisati, slobodno mi zalijepite linkove. Vjerujem da nisam jedina koja je to primjetila. Kod skoro svakog glumca kojega sam revno pratila primjetila sam da ili dobija nekoliko sličnih/istih uloga kroz koje onda proživljava neke svoje osobne karme ili s druge strane dobije tu jednu ulogu koja ga potpuno obilježi za cijeli život. Za primjer nam može poslužiti glumica Renee Zellweger; ona u privatnom životu ima ljubavne agonije kao i Bridget Jones koju je utjelovila čak tri puta, a nedavno i četvrti. O tome koliko je slična liku i sama je više puta progovarala u mnogim intervjuima.

Mislim da kroz uloge koje glumci dobiju imaju priliku da raspetljavaju vlastite karmičke priče.

Richard Chamberlain je u ulozi svećenika Ralpha potpuno proživio svoju agoniju iz privatnog života:

katarza zbog zabranjene ljubavi, kriza identiteta, skrivanje vlastitih prirodnih nagona i sve to radi poziva koji osjeća u srcu. Svećenik Ralph je želio Boga, a pomalo i službenu poziciju ”bližu Bogu”, dok je Richard u stvarnom životu želio karijeru u poslu kojeg je obožavao i uloge koje neće biti provučene kroz filter seksualnog opredjeljenja.

Ne znamo natalnu kartu svećenika Ralpha, ali s obzirom na svečenićki poziv mogao bi imati dominantnog Jupitera (svećenik) povezanog s prvom kućom (jer to je poziv, a ne posao), a možda i vladara Ascendenta povezanog sa šestom kućom koja predstavlja celibat.

Iz natalne karte Richarda Chamberlaina vidimo upravo situaciju koju bi imao netko tko bi se upustio, ako ne u svečenićki poziv, onda u duhovno traganje. A to je ono što je u privatno vrijeme obilježilo njegov život. On je bio istinski duhovni tragaoc kojeg su kriza identiteta (Ascendent) i slabosti koje je imao unutar sebe (vladar Ascendenta u šestoj kući) natjerale da krene u potragu za istinom.

Jupiter, i to retrogradni, u prvoj kući pokazivao je tu veliku želju za znanjem, za spoznajom, za širenjem svojih vidika. A ako još primjetimo da je taj Jupiter planet koji predstavlja njegovu dušu (Atmakaraka – planet na najvišem stupnju) onda sve navedeno dobiva još više na važnosti.

Značenja planeta koji predstavlja našu dušu, a pogotovo kuća u kojoj se nalazi predstavlja centralnu temu našeg života. Atmakaraka u prvoj kući gotovo uvijek najvažnije lekcije donosi upravo kroz krize identiteta i traženja svoga mjesta pod Suncem, zatim kroz odnos sa tijelom i izgledom, te zdravlje kao najosjetljiviji dio lekcija.

Smještaj vladara prve kuće u šestoj je istovremeno i prokletstvo i blagoslov. Šesta kuća je prvi od tri dusthana (loše kuće) i kao takav je najblaži. Ova je kuća prepreka, blokada i neprijatelja, ali istovremeno je to ”Upachaya” kuća, odnosno razvojna. To znači da u ovoj kući imamo malo slobodne volje, što znači ako nam je vladar prve u šestoj kući, postoji velika šansa da svoju inteligenciju koristimo u dobre svrhe. Dakle, da se unaprijedimo. Nemonovno je da ćemo s vladarom prve kuće u šestoj vrlo često imati prepreke, blokade i kočnice, ali zbog primjene inteligencije u toj kući događa se da upravo bavljenjem tim problemima na pravi način, dođemo do riješenja.

Nekoliko je razloga zbog kojih sam pomislila da bi Richard mogao imati probleme u partnerskim odnosima:

Atmakaraka vlada sedmom kućom – pravilo kaže da su kuće gdje se nalazi AK planet i kuće kojima taj planet vlada zapravo mjesto gdje vatra gori i gdje doživljavamo goruća iskustva. Ako riječi Pt. Sanjay Ratha prevedemo sa ”Agni tatva” jezika, onda to znači da će iskustva u tim kućama i njihovim značenjima biti najmanje jednom u životu područje velike patnje i agonije. Istovremeno, takva nam iskustva pružaju mogućnost ogromnog duhovnog napretka.
Vladar prve kuće u šestoj – šesta kuća je kuća celibata pa nas odvlači u nemanje ili gubitak partnera (šesta je dvanaesta (gubitak) od sedme (partneri))
Venera, signifikator za partnerske odnose, nalazi se u šestoj kući koja je Marana Karaka sthan za njezina glavna obilježja. Osoba s Venerom u šestoj kući nema lijepu priču o partnerskim odnosima jer oni ”odumiru”, kao što i samo ime ovog koncepta govori. Marana znači smrt.
Konjukcija Merkura i Saturna, a pogotovo njihov spoj s Venerom donosi kombinaciju za neplodnost. Ovo ne znači da je Richard doslovno neplodan nego da je ono što konjukcija Saturna i Merkura dotakne postane nešto od čega nemamo vajde. Konjukcija ova dva planeta zove se Napunsaka ili Kliba yoga, a upućuje na nedostatak spolne zrelosti i najčešće je tražimo u Navamši kao potvrdu homoseksualnosti ili kao potvrdu da brak neće biti plodan (i opet ne mora biti u kontekstu djece nego općenito sreća i razvoj u tom segmentu). Njihov dodir Venere, barem u najpraktičnijem, partnerskom smislu donijelo mu je velike patnje zato što je gotovo cijeli život tajio prvo svoju seksualnu orijentaciju, a zatim i partnera s kojim je proveo više od trideset godina.

Napomena: iako kombinacija Saturna i Merkura jest kombinacija za homoseksualnost, kod Richarda se ova konjukcija nalazi u glavnoj karti, pa nam barem u tom kontekstu ne može služiti kao nešto za što se hvatamo da tu informaciju potvrdimo kroz natal. Za homoseksualnost analiziramo podjelnu kartu Navamšu (D9), što automatski govori u prilog tome da seksualna privlačnost prema određenom spolu nije svjesni, ni osobni izbor pojedinca, nego nešto s čime se ljudi rode. Navamša je ono što nam je od Boga dano.

Ako vam se diže želudac na ovu informaciju onda je vrijeme je da razdvojite nasilnu i napornu woke agendu od, sada već tako moram reći, istinskih homoseksualaca.

Što je s neostvarenim odnosima ili s teško održivim odnosom kakav su imali svećenik Ralph i Meggie?

U Vedskoj astrologiji imamo taj blagoslov (i prokletstvo) da svaki pojedinačni odnos analiziramo iz neke druge kuće i da sedmu kuću koju cijeli svijet gleda za partnerske odnose, mi analiziramo samo kao početnu poziciju. Iz sedme kuće ne može se izreći apsolutna istina o našim odnosima, nego samo o našem stavu, uvjerenjima i startnom programu po kojem smo funkcionirali kad je riječ o ljubavnim temama.

Kod nas je sedma kuća (osim što pokazuje naša bazična uvjerenja) zapravo polazna točka i prvi partnerski odnos u koji netko uđe. Sedma kuća se analizira paralelno s prvom Upapadom.

Svaki sljedeći odnos računa se tako da u zodijačkom smjeru brojimo po osam kuća do sljedećeg partnerskog odnosa, i tako u krug. Da sada ne zamaram brojanjem, na jednom od starih postova sam ispisala pravila za analizu partnerskih odnosa, pogledati ih možete na blogu o svim ljubavima Elizabeth Taylor.

Osim sedme kuće iz koje se kreće u analizu prvog odnosa i kroz koju zapravo možemo vidjeti obrazac kroz koji će osoba funkcionirati u domeni partnerskih odnosa, postoji i koncept Upapade koji pokazuje fizičku manifestaciju partnera.

Kroz Upapade možemo zaključiti kakav će partner biti, čime će se baviti, tko ili što će održavati taj odnos, a tko ili što će ga narušavati. S kojim yogama ili planetarnim kombinacijama je ta Upapada povezana i što će pojava tog partnera u našem životu pokrenuti. Preko koncepta Upapade jasno se vidi kako je svaki partnerski odnos priča za sebe i svaki odnos unese manifestaciju određenih elemenata naše karte u naš život.

Ako se određena Upapada (partner/ica) uopće može manifestirati.

Dakle, postoje Upapade koje se ne mogu manifestirati… Što znači da postoje i odnosi koji su postojali samo u našim glavama ili možda odnos kakav je imala Maggie s Ralphom; prvo je sve bilo između ušiju, a kada se i uspjelo manifestirati na fizičkom nivou, na red je došao problem opstanka i kvalitete tog odnosa.

Upapada (kao i svaka druga Arudha) ima problem sa manifestacijom u slučaju kada je:

vladar te Upapade u jako lošem stanju (debilitacija, Marana karaka sthan, kletva)
vladar Upapade uključen u neke jako loše yoge u karti
vladar Upapade je debilitiran u Navamši
sama Upapada ili njezin vladar blokiran malefičnim planetima u najmanje dvije kuće prije te Upapade
signifikator za partnerske odnose, Venera, ozbiljno ugrožena

Ovo se ne događa svakome i ne događa se svima koji su nekada bili nesretno zaljubljeni u fiktivne likove ili u ljude koji ih nisu doživljavali. Događa se rijetko i kada se dogodi, a taj odnos nam prođe ispod radara dobijemo potpuno drugačiju sliku partnerskih odnosa. Pogrešnu.

Nakon rektifikacije, jedna od težih stavki za računanje su upravo Upapade, odnosno manifestacije partnera u našem životu. U Vedskoj astrologiji pravilo je da je Upapada svaki odnos u kojem je cilj bio brak, a veza je morala trajati barem godinu dana. U praksi to baš i nije tako; nekada se kroz Upapadu vidi i odnos koji je trajao ”samo” pola godine, ali je osoba nekoliko mjeseci prije stupanja u vezu bila očarana i glavom u oblacima, a još godinu dana nakon prekida odnosa bila je u teškoj agoniji što nas dovodi do gotovo dvije godine aktivnosti te određene Upapade.

Za analizu Upapade treba biti poprilično objektivan i sve staviti na papir;

Koliko je trajao odnos, kakva je ta osoba bila (objektivno!), okolnosti u kojima je veza započela i što se u nama, a i izvanka pokrenulo stupanjem u taj odnos. Koliko ”odnosa” smo imali koji se nikada nisu ostvarili, a napatili smo se bez obzira što nas ta osoba nije ni taknula.

I sa svim tim informacijama i pravilima za računanje Upapadi možemo dobiti pravu sliku o svojim odnosima, o tome gdje smo bili, a gdje smo sada po pitanju veza i odnosa.

Ova kalkulacija je važna za ljude koji nisu stupili u brak jer njih posebno zanimaju ova pitanja, a bez detaljne analize svake Upapade ne možemo izračunati koliko nas još žaba čeka do princa/princeze i hoće li to zaista biti princ ili konj i to trojanski.

AUTOR: Maja Spahović